• želim ti

    sretna ti Nova dušo moje duše..................želim ti prije svega puno ljubavi, ona nas podiže i spušta, ona nas ozdravljuje i razbolijeva, ali nas drži nekim svojim čarobnim nevidljivim nitima među osobama koje dišu, uzdišu, raduju se, tuguju, .... ljubav nas čini životnim.... za sve treba vrijeme, koje ponekad nemamo, ne stignemo prepoznati...... a strpljenje, energiju, volju, želju, žudnju, maštu.... sve to čini ljubav......... i neka ti 2016 bude ispunjena ljubavi, sve ostalo će doći............

  • bez tebe ne dišem

    sama, uz tišinu koja toliko boli.... prestalo je za mene volje za ičim
    vegetiranje, bez svijetle točke, bez izlaza ikamo, bez putokaza, bez energije bez života u sebi
    eto, to sam ja, koja se sad ne pozna i koja se traži. Čak ni ne hvatam slamke, ne trebam se, ali
    ..... jako mi je stalo do tvoga mišljenja i tvoga interesa za mene u bilo kom obliku
    ..... ti mi nisi utjeha, ti si mi energija koja mi je potrebna za balans, za život, za opstanak
    ...želim biti s tobom, provoditi vrijeme na bilo koji način, u bilo kojem obliku, prostoru, vremenu
    ..... ne želim te povrijediti, gušiti, biti balast, samo ugoda i radost i svjetla točka, kao što si ti meni

  • ljubav nisam prepoznala

    samo da znaš koliko mi nedostaješ,
    ma koliko god se trudila, uvijek od nekuda izviriš i tu si, kraj mene ali nedostupan, bježi tvoja sjena
    ma koliko god hodala i trudila se biti raspoložena i okupirana, uvijek mi tvoj lik se pojavi
    ma koliko gledala druga lica, tražila bar neke obrise koji bi privukli
    ma koliko pokušavala te izbrisati, zamijeniti
    ne ide
    i ne mogu, preduboko si u svakoj mojoj pori, posvuda, oko mene si se ovio i okupirao me
    toliko da može biti teško, nisam ni pretpostaviti mogla
    tvoje riječi čitam i čitam i suze se kotrljaju, onako kako ne želim, same idu u potocima i fališ mi
    jako i previše, bolno, razarajuće, ne dišem na momente, nemam snage, volje, radosti.........ičega.....
    moja ljubav se pojavila a da i nisam znala da je to ona, tek kad si sve prekinuo kontakte, svjesna sam koliko je jaka i snažna i nemoguće ju je izbaciti i zamijeniti

  • zašto

    otvaram blog, ne mogu više držati u sebi svoje osjećaje i misli, ne mogu više držati u sebi svu radost, tugu, bijedu sreću, ushićenje, padove i uspone……..možda pomognem nekome da shvati svoj put kojim treba krenuti kao i razabrati sve osjećaje i misli koje kao košmar se pojavljuju u fragmentima i odu prije nego dođu

  • kad duh vlada

    blaženog li stanja sada u meni, osićam se lipo, energija mi dolazi, dan je krenuo i moram puno toga učinit…….a nesvjesno upotrebljavam riči koje mi nisu žargon, nesvjesno je stalno uz mene, prisutan,osićam ga svako malo….a nisam luda, nego sritna jer znan da misli na mene i da se bori s osićajima i ne zna ih prepoznat, jače od njega i pokušava razumit a ne ide, znam sve,prošla na teški način, nema spasa, ali je to slatki grih ako ga se može tako zvati, to je blaženstvo duše jer znaš da si uvik uz, nije važno misto i okruženje, duh vlada tilom

  • živa sam

    Rijetko se dogodi da ne možeš kontrolirati svoje tijelo, um, misli, žudnju, a sad kad sam u tome, sa svim tim osjećajima i lebdećem stanju, prisebna, krećem drugačijim stopama i putem... ništa slučaju više ne puštam,
    dajem sve od sebe, nije važno što je jednosmjerno, rezultat je već tu, osjećam svaki dio svoga bića, kako je ET rekao I am alive

dal` imalo pomisliš na mene, bar malo, onako tek toliko pa makar i riješio sam se….nemam riječi, nemam mira od tebe, jednostavno te posvuda tražim i dvojim se javiti se ili ne, shvaćam da ne smijem, jednostavno ne, boljet će me više tvoja tišina poslije a i ova sad me razdire i uništava, spaljena sam i spržena, bez duhovnosti bez osobnosti bez da se osjetim, nema me, ne postojim i ne dišem, bez tebe ništa nema okusa, mirisa, boje, nedostaješ mi previše

time changes occurred, how to choose the right way.....vrijeme promjena nastupilo, kako odabrati pravi put

time changes occurred, how to choose the right way.....vrijeme promjena nastupilo, kako odabrati pravi put

otkrivaš sebe, svoje snove imaš a sada oni imaju boju sliku,

lik…….oblik, želje se minjaju polako i tilo ti godpodari i ne možeš više protiv sebe,

ne poznaš se i neprekidno misliš što ne bi tribalo a ipak misliš i uhvatiš se da tražiš zabavu

i tražiš put kojim si iša-------nema povratka, viruj mi.........sve je kratkog daha,

sve brzo gubi prvotni oblik i imaš onoga koga želiš ispred sebe,

u magli a onda sve jasnije i bistrije i krv ti kola i ne možeš se snaći, ubiđuješ se da je greška,

okrećeš se drugim stvarima, isti scenario, misli se opet vraćaju i želiš nju,

kad shvatiš i prihvatiš, onda je lakše viruj mi.........onda postaješ miran,

onda ositiš ruke oko sebe, onda ositiš sve među svojim prstima,

ositiš miris i nirvana nastupa, smireno ti misli lutaju i želiš taj mir da potraje vično..........

i samo ti glazba tutnja izdaleka i vidiš

moje bokove i bedra, vidiš moje ruke i osmijeh, vidiš mene i ništa ti nije važno

jer si utonia u san i sannjaš snove koji ti daju snagu za novi dan........jubim te

  • dnevnik misli

    i sad kad sam sve to ositila, i u blaženom sam stanju, razmišljam dal da mu otkrijem sva svoja zapisivanja dnevnika misli, mislit će da čita romane i prepisujem, ali ne, ja to osićam vrlo snažno i ne mogu si pomoć, vidim slike i osjećam ruke njegove, nema tu se više što za reći osim da želim biti s njim u njegovim snovima da želim biti s njim u njegovim rukama......... a dalje od toga nemam slike i ne znam ništa....praznina, vidim samo nas dvoje, nema slika, nema tona,nema boja, samo njegovo tilo uz mene

  • gdje je vizija

    ne vidim nikakvu viziju budućnosti ----zajedničku ali me ne smeta da obnavljam duh i osjećaje, nema je, nemam tih slika i ne dolaze mi još,ne mogu reći da ih ne želim al ne bi bile realne, stvarnost je isuviše surova da bih se baš toliko prepustila mašti i željama, gdje ću završit.....u bolnici i na tabletama, ne, ni slučajno

  • iscrpljenost

    iscrpljujem se na mahove ne zato što to hoću nego se događa i odem do kraja, ne liježem, ne spavam, ne jedem, ne mislim o ičemu ili mislim da mislim a ne mislim,,,,,s tanje koje si nisam željela se događa i počinjem biti zabrinuta za sebe, ako se sada razbolim ne trebam nikome, ni sebi, moram osnažiti duh i tijelo

odluke

fališ mi jako, možda griješim, i gušim te, možda me očekuješ a telepatija mi kaže da se javim.... zbunjena sam, nemirna, ne zbog odlaska i neizvjesnosti već sebe ne poznam,

otelo mi se cijelo biće kontroli,

odluke donosim: više ništa ne puštam slučaju kad smatram i osjećam da trebam drugačije postupiti, instikt me vodio, ali ne i oduvijek.

Nakon iskustava koja su redovno imala dvije strane medalje, kad bih sagledala iz svih uglova i analizirala, htjela ili ne, zaključak bi uslijedio, trebala sam drugačije postupiti,

uz sad vječno pitanje a zašto nisam. 

Posljedice su one koje su me plašile, kočile, svi drugi su bili ispred mene,

godinama sam potiskivala .... sebe, svoje potrebe, želje i maštanja.......

ali nismo čarobnjaci da ih u detalje možemo predvidjeti.